Idealna tjelesna težina nije ista za sve, čak ni kada dvije osobe imaju jednaku visinu. Na broj kilograma utiču godine, tjelesna građa, mišićna masa i životne navike. Iako se najčešće koristi indeks tjelesne mase (BMI), postoji i jednostavna računica poznata kao Krefova formula, koja uz visinu uzima u obzir i starost te građu tijela.
Mnogi se pitaju koliko bi zapravo trebali imati kilograma i postoji li način da to izračunaju bez odlaska nutricionisti. Krefova formula može poslužiti kao orijentacija, ali važno je naglasiti da nije medicinski potvrđena metoda za određivanje idealne težine i da ne može precizno procijeniti zdravstveno stanje pojedinca.
Kako se računa idealna težina prema Krefovoj formuli?
Za razliku od indeksa tjelesne mase, koji koristi samo visinu i težinu, Krefova formula uključuje i godine života, uz dodatni koeficijent za tjelesnu građu.
Osnovna formula glasi:
Idealna težina = ((visina u cm − 100) + (godine ÷ 10)) × 0,9
Za osobe različite tjelesne građe primjenjuju se dodatni koeficijenti.
- Prosječna građa: osnovna formula bez dodatnog koeficijenta.
- Krupnija građa: rezultat osnovne formule množi se s 1,1.
- Sitnija građa: rezultat osnovne formule množi se s 0,9.
Naprimjer, osoba visoka 165 centimetara, koja ima 30 godina, prema ovoj računici dobija sljedeće vrijednosti:
| Tjelesna građa | Izračunata težina |
|---|---|
| Sitnija | 55,08 kg |
| Prosječna | 61,20 kg |
| Krupnija | 67,32 kg |
Ovi rezultati nisu medicinski propisane ciljne težine. Formula ne razlikuje mišićnu masu od masnog tkiva, a povećanje težine s godinama ne znači automatski i bolje zdravlje.
Šta pokazuje indeks tjelesne mase (BMI)?
Indeks tjelesne mase jedan je od najčešće korištenih pokazatelja za procjenu odnosa tjelesne težine i visine.
Računa se tako što se težina izražena u kilogramima podijeli kvadratom visine izražene u metrima.
Prema standardnoj klasifikaciji za odrasle osobe, BMI vrijednosti tumače se na sljedeći način:
| BMI vrijednost | Kategorija |
|---|---|
| Ispod 18,5 | Pothranjenost |
| 18,5–24,9 | Normalna tjelesna težina |
| 25–29,9 | Prekomjerna tjelesna težina |
| 30–34,9 | Gojaznost prvog stepena |
| 35–39,9 | Gojaznost drugog stepena |
| 40 i više | Gojaznost trećeg stepena |
Ipak, ni BMI nije savršen pokazatelj. Naprimjer, sportisti s razvijenom mišićnom masom mogu imati povišen BMI, iako nemaju prekomjerne količine masnog tkiva.
Zbog toga stručnjaci preporučuju da se tjelesna težina procjenjuje zajedno s drugim zdravstvenim pokazateljima.
Obim struka može otkriti više nego broj na vagi
Osim ukupne tjelesne težine, važan je i raspored masnog tkiva, posebno u predjelu stomaka.
Jedan od jednostavnijih načina procjene jeste odnos obima struka i visine. Prema smjernicama britanskog Nacionalnog instituta za zdravlje i izvrsnost njege (NICE), odraslima se savjetuje da obim struka nastoje održavati ispod polovine svoje visine.
To znači da bi osoba visoka 170 centimetara trebala nastojati imati obim struka manji od 85 centimetara.
Povećan obim struka može ukazivati na veće nakupljanje masnog tkiva oko unutrašnjih organa, što se povezuje s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.
Koristan je i odnos obima struka i kukova. Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, vrijednosti iznad 0,90 kod muškaraca i 0,85 kod žena povezane su s povećanim zdravstvenim rizikom.
Zašto idealna težina nije samo jedan broj?
Dvije osobe iste visine i godina mogu imati potpuno različitu tjelesnu građu, količinu mišića i zdravstveno stanje.
Na tjelesnu težinu utiču genetika, hormonalne promjene, fizička aktivnost, prehrana, kvalitet sna i brojni drugi faktori.
Zato nije preporučljivo donositi odluku o mršavljenju ili povećanju težine isključivo na osnovu jedne matematičke formule.
Mnogo je važnije pratiti ukupno zdravstveno stanje, obim struka, krvni pritisak, nivo šećera i masnoća u krvi te svakodnevne životne navike.
Krefova formula može biti zanimljiv način za okvirno poređenje, ali zdrava tjelesna težina nije univerzalan broj na vagi, nego dio šire slike o zdravlju organizma.
