Znate onaj osjećaj kada niste gladni, ali odjednom vam se jede baš nešto slatko? Čokolada, keks, kolač, sladoled – nije važno šta, samo da “podigne” raspoloženje. U tom trenutku čini se kao da će vam taj zalogaj riješiti sve probleme. I istina je – osjećaj olakšanja i energije dolazi brzo. Ali ono što se dešava u tijelu poslije, nije uvijek tako slatko.
Slatki udar – i brzi pad
Kada pojedete slatko, u krv ulazi glukoza – šećer koji momentalno podiže nivo energije. Mozak se budi, raspoloženje raste, a misli postaju bistrije. Međutim, insulin – naš “unutrašnji čuvar šećera” – odmah reaguje i spušta nivo glukoze, često previše. Rezultat? Osjećaj iscrpljenosti, razdražljivost i nova želja za još jednim slatkim zalogajem. Tako ulazimo u začarani krug: šećer – pad – opet šećer.
Zašto mozak stalno traži još?
Slatkiši ne utiču samo na energiju, već i na hemiju u mozgu. Potiču lučenje dopamina – hormona nagrade – zbog kojeg se osjećamo zadovoljno i “nagrađeno”. Problem je što se mozak brzo navikne i počinje tražiti sve veće količine kako bi postigao isti efekat. Zato želja za slatkim često nema veze s fizičkom glađu.
Kako šećer vara osjećaj sitosti
Višak šećera zbunjuje hormone koji inače regulišu kada smo siti. Odjednom imamo osjećaj da bismo stalno nešto “gricnuli”, pa jedemo bez stvarne potrebe. Dugoročno, to narušava metabolizam, ali i odnos prema hrani.
Uticaj na san i raspoloženje
Večernja porcija slatkog često znači nemiran san, buđenja usred noći ili nesanicu. Šećer podiže kortizol – hormon stresa – baš kada tijelo treba da se opusti. Manjak sna sljedećeg dana povećava želju za slatkim, pa se krug nastavlja. Uz to, višak šećera povezuje se sa čestim promjenama raspoloženja, anksioznošću, “mentalnom maglom” i slabijom koncentracijom.
Rješenje nije zabrana, već ravnoteža
Ne morate izbaciti svaku čokoladicu iz kuće. Ključ je u svjesnom konzumiranju: pojesti slatko nakon obroka kada je šećer u krvi stabilniji, zamijeniti dio šećera voćem, tamnom čokoladom ili cimetom. Često nam zapravo ne treba slatko, već kratki predah, čaša vode, šetnja ili razgovor.
Dakle, sljedeći put kada vam mozak šapne “daj nešto slatko”, zastanite i pitajte se – šta vam zapravo treba?
