Kad se razbolimo, sve češće odlažemo odlazak ljekaru i uzimamo stvar u svoje ruke. Sami postavljamo dijagnoze, određujemo terapiju, propisujemo lijekove. Da li je ta samouvjerenost opravdana?
Liječenje u kućnoj radinosti nekad je podrazumijevalo vruć čaj, preznojavanje pod debelim jorganom i, kao univerzalni lijek za sve boljke – mamina supica. Posljednjih godina pojavio se, međutim, novi trend: ulogu ljekara sve češće preuzimamo u svoje ruke.
Sam svoj ljekar
Ljekaru se nerijetko odlazi samo po recept – za lijek za koji smo već zaključili da nam je potreban, ili za uput kod drugog specijaliste. Ako smo prehlađeni, kašljemo, imamo temperaturu, probleme sa želucem, migrenu… prijatelji, čak i sasvim nepoznati ljudi, samouvjereno nam nude savjet šta bi trebalo da preduzmemo. Ljekara danas u donošenju odluke „šta da učinimo” doživljavamo, u najboljem slučaju, kao partnera, u najgorem kao nadzornika, tvrde stručnjaci.
– Nedavna istraživanja pokazuju da gotovo trećina stanovništva pribjegava uzimanju lijekova na svoju ruku, pa umjesto ljekara, posjećuju forume na internetu, pitaju komšije i prijatelje. Procenat onih kojima je na taj način pomogao lijek, ili im je uopšte bio potreban, vrlo je mali. Osim toga, svega desetak posto ljudi čita priložena uputstva. U većini slučajeva žene su te koje postaju „sam svoj ljekar”, što je u skladu sa podacima da su osobe ženskog spola odgovornije prema svom zdravlju, ali i sklonije „samoliječenju” – ističe se.
Lijekovi bez granica
Ljekari ističu da je jedan od dokaza da je trend „sam svoj doktor” u porastu i to da se povećala prodaja lijekova bez recepta. Recimo, na tržištu se više hiljada lijekova može kupiti bez ljekarskog recepta. O „običnim” vitaminima, mineralima, kremama i sredstvima za mršavljenje ne treba ni govoriti. Određeni broj lijekova je predviđen za primjenu bez ljekarskog recepta i to su tzv. bezreceptni lijekovi. To su lijekovi tipa analgetika za blaže bolove, lijekovi za mučninu i povraćanje, kao i određeni antialergijski preparati. Međutim, korištenje lijekova za snižavanje krvnog pritiska u vidu samoliječenja je potpuno neprihvatljivo, kao i uzimanje lijekova za smirenje na svoju ruku. Zatim, uzimanje antibiotika se pokazalo neadekvatnim u čak 80 posto slučajeva, što znači da ne doprinosi izlječenju već samo porastu neželjenih efekata.
Liječenje kod “Dr Gugla” i rezultati istraživanja
Jedan od glavnih razloga jeste to što zdravstvene i medicinske informacije nikad nisu bile dostupnije i danas su među stvarima koje se najčešće pretražuju na internetu, pa su zbog toga sprovedene i neka naučna istraživanja. Evo do kakvih su rezultata došli istraživači nakon jedne sprovedene studije:
„Zdravstvene informacije su sve pristupačnija tema za više od 4,7 milijardi ljudi koji imaju pristup internetu širom svijeta. Više od polovine Belgijanaca (56%) koristi internet, anegdotski poznat kao „Dr Gugl“, za prikupljanje informacija o zdravlju. Oni koji pretražuju na internetu informacije o bolesti i zdravlju su uglavnom mladi, žene i visoko obrazovani. Međutim, dvije trećine ljudi smatra da su ove informacije nepouzdane, a jedna trećina prijavljuje konfuziju nakon pretrage. Ljudi traže informacije o bolestima, simptomima i tretmanima, kao i opšte zdravstvene informacije. Jedna petina traži informacije kako bi olakšala komunikaciju sa svojim ljekarom i takođe traži informacije za svoje rođake. Izvori koje pacijenti koriste su različite: web stranice grupa za podršku, blogovi pacijenata, web stranice koje su kreirali urednici popularnih medija i web stranice alternativnih medija i zdravstvenih radnika”.
Ljekari, uključujući i ljekare opšte prakse, nisu baš upoznati i nemaju samopouzdanja sa pacijentima koji „guglaju“, navodi se dalje u rezultatima ove studije. Na pitanje kako se nose sa ovom pojavom, ljekari su rekli da se osjećaju ugroženo i da je njihova stručnost zanemarena. Upravo iz tog razloga ljekari imaju tendenciju da ignorišu ili protivriječe e-informacijama s kojima pacijenti dolaze na konsultacije. Štaviše, u akademskim i profesionalnim mrežama postoji tendencija da se obeshrabruju pacijenti da traže informacije o zdravlju na internetu i društvenim mrežama.
