Roditelji u bijesu često svojoj djeci izgovore stvari koje ne bi trebalo.
Djeluju bezazleno, ali rijetko ko može da shvati da takve riječi u njihovom mozgiću ostavljaju posljedice koje se projektuju u odrasloj dobi. Jedan psihoterapeut otkrio je koje su to stvari koje nikako ne bi trebalo da upućujete svojoj djeci.
“Ne mogu da vam opišem koliko mojih klijenata se sjeća tačnih riječi koje su im roditelji rekli prije mnogo godina.Ono zbog čega mnogi odrasli dolaze na terapiju jeste da razbiju neistinitu vjeru u sebe, koju su pokupili kao dijete, a koja im sada pravi haos u životu”, kaže terapeut, i dodaje:
“Najvažnije je da zapamtimo da ne znamo uvijek kako će naše riječi biti primljene, posebno kod djeteta. Odbojne riječi zaista mogu da bole.”
Tri stvari koje nikada ne treba da kažete djetetu:
Tako si naporan
Djeca vrište, skaču i uništavaju i najsitnije stvari, ali uzdržite se od toga da dijete nazovete napornim.Kada poništimo nečije osjećanje, oni će naučiti da ćute o njima.
Nema sumnje da dječije reakcije mogu biti dramatične i naporne, ali na vama kao roditelju je da ih naučite da kontrolišu svoje emocije. Umjesto da ih učite da potisnu svoje emocije, naučite ih kako da ih prevaziđu.
“Ono što roditelji treba da urade jeste da daju djeci do znanja da su njihova osećanja u redu, ali da nisu nemoćna pred njima”, kaže terapeut i dodaje da umjesto riječi ‘naporan’ možete djetetu da kažete: ‘Čujem da se mnogo loše osjećaš, možemo li da razgovaramo o tome?’ ili ‘Mogu li ti pomoći da shvatiš zašto je ova situacija tako velika?’
Prestani da plačeš
Dijete treba podsticati da plače umjesto da mu govorite da prestane. Ako su kod kuće, najbolje da im kažete da odu u svoju sobu i da se isplaču koliko god treba, prije nego što budu spremni da razgovaraju o tome što nije u redu.
Ako djetetu date slobodu da plače povećaćete verovatnoću da će vam se otvoriti ako postoji nešto dublje u korijenu njihove tuge i uznemirenosti.
Terapeut je naveo primjer jedne devojčice koja dok radi domaći dva puta polomi olovku i počne da jeca. To može biti odraz toga da je imala težak dan u školi ili je učitelj rekao nešto što nije trebao. I odrasli dostižu ovu granicu prije nego što zaplaču.
“Ako im kažete: ‘To je samo olovka, prestani da plačeš’, veća je verovatnoća da će sakriti sva prava osjećanja koja su u korijenu probleme”, kaže terapeut.
Bilo šta o njihovom tijelu
Ukoliko djetetu dajete komentare o njihovom tijelu i nazivate ga bucmastim ili slično, možete da izazovete poremećaj u ishrani koji se jasno pokaže tek u odrasloj dobi. Čak je i hvaljenje mršavosti problematično jer na taj način sugerišete djetetu da je njihova vrijednost usresređena na to.
“Dati im kompliment znači pojačati negativan obrazac. A ne bi trebalo ni svoje tijelo da komentarišete pred njima. Riječi poput ‘moram na dijetu’ ili ‘ugojila sam se’ njima u suštini govori: ‘Moram da promenim sebe kako bih bila dovoljno dobra’, i to je ono što će dijete čuti i o sebi kada komentarišete njegov izgled”, kaže terapeut.
Kada je u pitanju hrana, učite ih da je ona tu za slavlje, radost, ukus i udobnost, a ne samo za gorivo koje treba sagoreti u teretani. Ovo pomaže djetetu da ima neutralan ukus prema hrani, umjesto da je vidi kao lošu ili nešto što treba kontrolisati, piše Magazin Novosti.
