Piše: Jasmina Ibrahimović

Već dugi niz godina postoji debata o štetnom uticaju filmova na publiku. Različiti psiholozi imaju različite teorije o tome na koji način i u kolikoj mjeri filmovi podstiču agresivno ponašanje kod gledatelja.

Copycat zločin je krivično djelo koje je nadahnuto ili izvršeno po uzoru na prethodni zločin. Termin copycat se prvi put spominje 1916. godine kako bi se opisali zločini koji su bili inspirisani ubistvima Džeka Trobosjeka. U martu, 2017. godine, par u New Yorku optužen je za ubistvo svog usvojenog sina. Ernest Franklin II i njegova supruga Heather Franklin su nakon ubistva djeteta zapalili svoj dom kako bi zločin izgledao kao nesreća. Ideju su dobili gledajući film Manchester pokraj mora, u kojem požar rezultira smrću troje djece. Ovo nije jedini takav slučaj. Mnogi zločinci su filmove ili televizijske serije navodili kao izvor inspiracije za svoja zlodjela.

Zločini inspirisani filmovima

The Deer Hunter (1975.)

Scena iz filma The Deer Hunter (1975.), izvor: Google Images

Vijetnamska epika Michaela Cimina upoznala je američko društvo s pojmom „ruski rulet“ sa scenom u kojoj su izopačene trupe Viet Conga prisilile zarobljenike da naizmjenično pištolj sa jednim metkom prislanjaju na glavu i povlače obarač dok napokon ne opali.

Ne postoji službeni podatak o tome koliko je ljudi u SAD-u umrlo igrajući ruski rulet od perioda objavljivanja filma, no doista mnogo smrtnih slučajeva je pripisano smrtonosnoj igri koju je popularizirao film The Deer Hunter.

Psihijatar Thomas Radecki je 1981. godine procijenio da su imitacije filma rezultirale s najmanje 25 smrtnih slučajeva, da bi se brojka osam godina kasnije podigla na 35. Najnoviji slučaj samoubistva nadahnutog ovim filmom dogodilo se 2015. godine, kada je 20-godišnji Čileanac Bryan Javier Soto Aguilera izgubio igru​, ali i život, reprizirajući najpoznatiju scenu iz filma.

Scream (1996.)

Scena iz filma Scream (1996.), izvor: Google Images

Film Wesa Cravena iz 1996. godine je, prema američkom sudiji, bio “vrlo dobar izvor inspiracije za ubiti nekoga”, a doista je inspirisao seriju ubistava.

Najozloglašenije ubistvo inspirisano filmom Scream jeste slučaj belgijske tinejdžerke Alisson Cambier. Ubijena je u domu svog prijatelja, 24-godišnjeg Thierryja Jaradina. Jaradin je odjenuo poznati kostim Ghostfacea i koristeći dva velika noža, izbo Cambier 30 puta po uzoru na uvodnu scenu iz filma. Nakon toga, obavio je nekoliko telefonskih poziva, priznao zločin i kasnije priznao policiji da je incident planirao po uzoru na film. Vlasti su bile zbunjene Jaradinovim postupcima, s obzirom na to da on nije imao kriminalnu evidenciju ili historiju mentalnih bolesti.

Natural Born Killers (1994.)

Scena iz filma Natural Born Killers (1994.), izvor: Google Images

Natural Born Killers je jedan od rijetkih filmova, ako ne i jedini, koji ima stranicu na Wikipediji posvećenu isključivo copycat zločinima koje je navodno nadahnuo.

Nekoliko značajnijih incidenata uključuju slučaj Sarah Edmondson i Benjamina Darrasa, koji su ubili Williama Savagea i trajno paralizirali Patsy Byers nakon gledanja filma 1995. godine, zatim pucnjava u Frontier Middle School u Washingtonu 1996., u kojoj je 14-godišnji Barry Loukaitis (koji je film unajmio najmanje sedam puta i često ga citirao) ubio dvojicu svojih kolega i teško ranio nekoliko ostalih, te naposljetku 23-godišnji Jeremy Allan Steinke, koji je ubio majku, oca i osmogodišnjeg brata njegove djevojke dan nakon gledanja filma 2006. godine.

Ovaj film se navodi kao omiljeni krivac, koji je uticao na nekoliko zloglasnih školskih strijelaca, uključujući počinitelje Columbinea Eric Harrisa i Dylana Klebolda, ubicu iz srednje škole Heath, Michaela Carneala i ubicu s Dawson koledža Kimveer Gill.

Listu ostalih copycat zločina inspirisanih poznatim filmovima možete pogledati u videu:

Inspiracija ili povod

U emitovanim televizijskim serijama identifikovano je ukupno 3.381 scena nasilja u 284 epizode serije. Više od polovine ovih scena (1.754) mogle bi se opisati kao scene ozbiljnog nasilja. Ukupan broj nasilnih scena u filmovima koji su proučavani tokom studije iznosio je 2.319, od čega se oko tri petine tih scena kvalificiraju kao ozbiljna djela nasilja. Prema ovim rezultatima, zabilježeno je oko 46 nasilnih scena po filmu.

Istraživanjem provedenim u SAD-u, otkriveno je da se nasilni kriminal smanjuje danima kada je posjećenost kinu tokom prikazivanja nasilnih filmova veća. Učinak je djelimično rezultat dobrovoljne onesposobljenosti: između 18:00 i 00:00 sati, milionski porast publike u periodu prikazivanja nasilnih filmova smanjuje nasilni kriminal za 1.1 do 1.3%. Ovaj podatak može značiti da ljudi skloni nasilju, odlaze u kino gledati nasilne filme, što ih sprječava da počine zločin u tom periodu.

“Nasilni filmovi imaju ogroman uticaj upravo zato što se mladi identifikuju s glumcima”

Prekomjerna izloženost ljudi nasilnim filmovima je očigledna, no postojanje direktnog negativnog uticaja nasilnih filmova na publiku se ne može potvrditi. Umjesto toga, moguće je potvrditi kratkoročni ili instantuticaj filmova. Ljudi neprekidno crpe inspiraciju iz različitih stvari, pa tako i filmova, bila ona pozitivna ili negativna. Profesor psihologije, Džanan Berberović objašnjava kako dolazi do poistovjećivanja gledaoca sa televizijskim junacima i njihovim akcijama.

Pitanje da li život imitira umjetnost ili umjetnost imitira život, ponovo stupa na scenu kada je riječ o navodno štetnom uticaju nasilnih filmova na publiku. Uzimajući u obzir konkretno slučaj copycat zločina, može se reći da je odgovor na oba pitanja potvrdan. Baš kao što zločinci crpe inspiraciju iz filmova i pozivaju se na nasilne scene koje su odgledali, tako i određeni zločini postaju inspiracija za kreiranje filmova.