Veza između poremećaja iz autističnog spektra (ASD) i crijeva je očiglednija nego što je to ranije bilo. Novi rad, na kom je radilo 43 naučnika iz različitih disciplina, pronašao je najjaču vezu do sada između crijevnih mikroba, imuniteta domaćina, genetske ekspresije u nervnom sistemu i obrazaca ishrane, piše Science alert.
Nova analiza ne potvrđuje osnovne uzroke autizma, niti identifikuje specifične podtipove kao što su druga istraživanja pokušala, već otkriva generalizovaniji profil crijeva koji izgleda konzistentan među onima sa ASD.
Ako se ovaj ključni biomarker može razjasniti u daljim istraživanjima, jednog dana bi se mogao koristiti za dijagnostikovanje ASD-a i ispitivanje potencijalnih tretmana.
„Pre ovoga smo imali dim koji je ukazivao da je mikrobiom uključen u autizam, a sada imamo vatru“, kaže mikrobiolog Rob Najt sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu.
On dodaje da ovaj pristup mogu da primijene na mnoga druga područja, od depresije, preko Parkinsonove bolesti do karcinoma, gde misle da mikrobiom ima ulogu, ali gde još ne znaju tačno koja mu je uloga.
Danas naučnici znaju da ljudi sa autizmom češće imaju gastrointestinalne probleme, kao što su zatvor, dijareja, nadimanje i povraćanje.
Štaviše, posljednjih godina istraživači su počeli da pronalaze veze između sastava mikroba koji naša crijeva nazivaju domom i neurorazvojnih poremećaja, kao što je ASD.
Ipak, ova veza nije uvek konzistentna, a neki stručnjaci tvrde da bakterije u crijevima ne izazivaju nužno ASD. Moguće je da će djeca sa autizmom češće ograničiti svoju ishranu zbog ‘izbirljivosti’ kada je u pitanju hrana, što zauzvrat utiče na vrste bakterija koje opstaju u digestivnom traktu.
Nova studija uključuje 10 postojećih skupova podataka o autizmu i mikrobiomu, plus 15 drugih skupova podataka koji se odnose na obrasce ishrane, metabolizam, profile imunoloških ćelija i profile ekspresije gena u ljudskom mozgu.
Autori analize kažu da njihovi nalazi podstiču „statističku moć i biološki uvid“ u osovinu crijeva i mozga iza ASD-a i pružaju „jače asocijacije između crijevnih mikroba, imuniteta domaćina, ekspresije mozga i obrazaca ishrane nego što je ranije prijavljen“.
Osnovna veza između crijeva i mozga je sama po sebi relativno nova u nauci. Još 1992. istraživač je nazvao crijeva „zanemarenim ljudskim organom“, a trebalo je do 21. vijeka da se termin „ljudski mikrobiom“ pravilno strukturira.
