Kada neko ima COVID-19 i izađe iz izolacije, još uvijek ima problem, stigmu toga da bi osoba još mogla biti infektivna. Dešava se da ozdravljene okolina još sedmicama, pa i mjesecima izbjegava. Zato i ne čudi da ljudi često kriju da su u izolaciji kako ih drugi ne bi izbjegavali poslije kada ozdrave. Dakle, jedno od pitanja na koje se mora jasno odgovoriti je i to kada osoba koja je imala COVID-19 može da se druži s drugima.
Rezultati velike britanske SIREN studije o reinfekcijama su nagovijestili da bi i osobe koje se oporave i dalje mogle imati detektabilan virus u grlu koji bi se mogao prenositi drugima, Međutim, ovdje je ključna riječ „bi mogle“. Naime, mogućnost detekcije virusa, ne znači i da je virus infektivan – možda se samo radi o komadićima virusa koje PCR test može osjetiti, ali to nije virus koji može da se replicira i ima moć da zarazi drugu osobu.
Danas se smatra kako je izolacija od 10 dana od pojave simptoma sasvim dovoljna da se virus ukloni iz organizma i da osobe koje su nakon ovog vremena izašle iz izolacije više nisu infektivne. „Stav je da je to dovoljan period da bi osobe prestale biti infektivne i da su to dijelovi virusa koje osoba izbacuje duži period, kaže za Glas Amerike epidemiologinja dr. Mia Blažević iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH.
Prema američkom CDC, možete biti u blizini drugih nakon 10 dana otkako su se simptomi pojavili i 24 sata bez temperature bez upotrebe lijekova za smanjenje temperature te ako se ostali simptomi COVID-19 poboljšavaju. Pri tome iz CDC naglašavaju da simptomi poput gubitka čula okusa i mirisa mogu potrajati nekoliko sedmica ili čak mjeseci nakon oporavka i to nije razlog za odgađanje kraja izolacije.
Polako se prestalo i s praksom negativnog testa po završetku izolacije jer se smatra da nauka danas ima dovoljno dokaza za ovo trajanje izolacije. Zapravo, osoba je najinfektivnija par dana prije pojave prvih simptoma (oko 2 dana) i po pojavi prvih simptoma.
