„Pjesnik je oduvijek bio onaj koji u drugima liječi bolest od koje sam umire!“ Zuko Džumhur
Svjetski dan poezije obilježava se svake godine 21. marta, kako bi se slavila umjetnost poezije i njen uticaj na ljude širom svijeta. Proglasio ga je UNESCO 1999. godine, “s ciljem podržavanja jezične raznolikosti kroz pjesnički izričaj i povećanja mogućnosti da se ugroženi jezici čuju”. Poezija je poput čarobnog svijeta u kojem riječi postaju melodija.
Kroz njezine stihove putujemo kroz vlastite emocije i misli otkrivajući skrivene dubine našeg bića. Kao što je William Wordsworth rekao: ”Poezija je prva i posljednja stvar – ona je vječna kao i duh čovječanstva.” U njenim stihovima pronalazimo istinu koja nas povezuje sa univerzalnom ljudskom suštinom.
Obilježavanjem ovog dana ističemo važnost ove umjetničke forme i podstičemo ljude da se izraze kroz riječi na jedinstven način.
Ovaj dan slavi bogatstvo jezika i kulture koji se prenose kroz stihove. Upravo na današnji dan posvetite vrijeme poeziji. Odabrali smo neke od ljepših stihova kako bi se prisjetili važnosti poezije.
“Ušutkajte pjesnika
I bit će manje riječi među nama
– Manje slučajnog sjaja
Manje tajanstvenog leta …
Sigurniji bit će trenutak,
A izgubljeno bit će doba…” Vlado G.
“Poput perja rajske ptice pjesma je ono što nas štiti od mraza i običnosti. Pjevamo da ne bismo bili sami, a nismo sami samo kad pjevamo. Duvanje u sviralu nije sviranje nego duvanje. Prema tome nije svako pisanje književnost, niti je svaka ptica golub”. – Boro Kapetanović ( Šta je poezija a ko su pjesnici?)
“Pjesnici su čuđenje u svijetu. Oni idu zemljom i njihove oči, velike i nijeme rastu pored stvari, naslonivši uho na ćutanje što ih okružuje i muči – Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.” Antun Branko Šimić (O uzvišenosti pjesnika I umjetnosti u svakodnevnom životu.)
“Premalo sam uživao u proljetnim pljuskovima
i zalascima sunca.
Premalo sam se naslađivao ljepotom starih pjesama
i šetnjama na mjesečini.
Premalo sam se opijao vinom prijateljstva
mada na zemlji jedva da je bilo zemlje u kojoj
nisam imao barem dvojicu prijatelja.
Premalo sam vremena odvajao za ljubav
kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme.
Drugi put bih znao neuporedivo više
da uživam u životu.”(Izet Kiko Sarajlić)
“..Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek’ od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš – kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo…” (Nepovratna pesma, Antić)
“Što sam mogao uljepšati gotovo je
Radost je našla svoje riječi
I ljubav cvijet koji će je prikazati
Mjesta su dobila što sam im mogao dati
I vrijeme je uzelo svoje
Zvijezdu za kojom sam išao ti si nazivala svojom
Kao da mene primašu zagrljaj
Ovom danu ti ćeš dati vrijednost
I sve drugo bit će samo priprema
Slijep od patnje ja sam slijep za svoje
Posljednja se pobjeda slavi u tuđi srcima
A ja se tvome predajem željan skloništa
Već usred života.” (Vlado Gotovac)
Priredila: Rabija Numanović
