Kada kupujemo odjeću u različitim državama, često se zbunimo — ono što je evropski broj 36, u Velikoj Britaniji je 8, a u SAD-u 4. Razlike u sistemima veličina nisu slučajne, već rezultat istorije, industrije i čak psihologije kupaca.
Nekada veličine nisu bile potrebne jer se odjeća šila po mjeri. Masovna proizvodnja i razvoj tekstilne industrije u 20. vijeku stvorili su potrebu za standardizacijom. Prvi sistem uveden je kroz vojne uniforme, a kasnije je prenesen i na civilnu odjeću.
Razlike su nastale jer je svaka zemlja razvila vlastiti standard na osnovu svojih antropometrijskih istraživanja. Tako danas ista odjeća može imati potpuno različite oznake, a čak i kod istog proizvođača broj može varirati.
Pored toga, mnogi brendovi koriste fenomen poznat kao „veličine taštine“ — namjerno smanjuju oznake brojeva kako bi kupci osjećali da nose manju veličinu. Ova strategija pozitivno utiče na samopouzdanje potrošača i povećava šanse da će se vratiti u istu trgovinu.
Stručnjaci ističu i da se ljudska tijela mijenjaju. Prosječno smo viši, teži, a proporcije su drugačije nego prije dva vijeka, zbog čega mnoge tabele veličina više ne odgovaraju stvarnosti.
I dok se čeka novi, pravedniji sistem mjera, najbolji savjet ostaje isti: uvijek provjeriti tabelu veličina proizvođača i ne vezivati vrijednost za broj na etiketi, nego za udobnost i osjećaj u odjeći.
