Mnoge majke se šale da im dani prolaze u neprekidnom dozivanju: „Mama, mama, mama!“. Zato ih iznenadi i često zbuni trenutak kada dijete odjednom počne koristiti njihovo ime umjesto riječi „mama“. U takvim situacijama roditelji se nerijetko zapitaju – da li je to znak emocionalnog udaljavanja ili samo normalna faza odrastanja?
Prema riječima psihološkinje Conchite Sisi Martin, osnivačice klinike Salud en Mente, u većini slučajeva nema razloga za zabrinutost. Ona naglašava da postoji više objašnjenja zašto dijete majku oslovljava imenom, ali to gotovo nikada ne znači da nestaje ljubav ili povezanost.
Normalna faza razvoja
„To je prirodan dio razvoja i učenja. Dijete počinje shvatati da mama nije samo mama, već i osoba sa svojim imenom, identitetom i životom izvan roditeljske uloge“, objašnjava dr Sisi.
Djeca uče posmatranjem i oponašanjem. Ako često čuju da tata, baka, prijatelji ili vaspitačica u vrtiću majku zovu imenom, vrlo je vjerovatno da će i sama pokušati da urade isto. Na taj način testiraju granice, istražuju jezik i razvijaju osjećaj sopstvenog identiteta.
Kada ima razloga za pažnju?
Iako roditeljima može djelovati čudno ili nelagodno kada ih dijete zove imenom, samo po sebi to nije znak problema. Emocionalna povezanost ne nestaje samo zato što mališan isprobava nove riječi – ljubav i sigurnost i dalje su prisutni.
Međutim, stručnjaci savjetuju oprez ako dijete uporno odbija da koristi riječ „mama“, ako pokazuje poteškoće u izražavanju emocija ili ako djeluje emocionalno zatvoreno. U takvim slučajevima preporučuje se konsultacija sa stručnjakom kako bi se isključile moguće razvojne poteškoće.
Kako reagovati?
Važno je zapamtiti da jezik za djecu nije samo sredstvo komunikacije, već i alat za istraživanje svijeta. To što vas dijete nekad zove imenom, a nekad mamom, ne znači da vas voli manje. Umjesto stroge reakcije, bolje je razgovarati s njim. Pitajte ga zašto vas zove imenom – često ćete dobiti jednostavan i iskren dječji odgovor, koji vam može otkriti kako vas ono doživljava.
Na kraju, ovo je najčešće samo prolazna faza u kojoj dijete gradi svoj identitet, a uloga mame u njegovom životu ostaje jednako važna i nezamjenjiva.
