Život rijetko nudi jasna uputstva ili odgovore korak po korak. Dok nas škola uči da tražimo tačne odgovore i nagrađuje sigurnost, stvarni svijet često donosi neizvjesnost, dileme i situacije bez očiglednog rješenja. Upravo tada mnogi „zablokiraju“. Međutim, uspješni ljudi pokazuju da ključ nije u tome da uvijek imamo odgovor, već da znamo kako da se nosimo s nesigurnošću.
Profesor poslovne škole Bidan Parmar više od 15 godina proučava kako uspješni pojedinci upravljaju kompleksnim problemima. Njegovo iskustvo pokazuje da je vještina „snalaženja u nepoznatom“ jednako važna kao i svako konkretno znanje – a tu lekciju, kaže on, trebamo učiti već u djetinjstvu.
Učenje kroz igru: porodična potraga za blagom
Parmar svake godine tokom odmora na moru za svoju djecu organizuje posebnu igru – potragu za blagom u obliku zagonetke.
Djeca dobijaju samo osnovne tragove i moraju sama eksperimentisati kako bi došla do rješenja. Jedna od zagonetki, na primjer, bila je kesa žele bombona. Umjesto jasnih instrukcija, mališani su morali da shvate da boje i broj bombona kriju poruku. Kombinovanjem brojeva i slova dolazili su do sljedećeg traga.
Na početku bi se lako frustrirali i tražili rješenje. Ali s vremenom su počeli razvijati strpljenje, radoznalost i sposobnost eksperimentisanja. „Sada ostaju uz problem i isprobavaju različite pristupe, umjesto da odustanu“, kaže Parmar.
Pamet nije znati odgovor – pamet je ostati uz problem
Poenta ovog pristupa je jasna: biti pametan ne znači imati sve odgovore, već ne odustajati pred nepoznatim.
To podrazumijeva:
spremnost na pokušaje i pogreške,
učenje iz onoga što ne funkcioniše,
saradnju s drugima,
i razvijanje otpornosti.
Takav način razmišljanja djeci kasnije pomaže da se lakše nose sa životnim izazovima i krizama.
Kako roditelji mogu pomoći djeci da prihvate neizvjesnost
Parmar ističe da djeca najbolje uče kroz primjere svojih roditelja. Evo nekoliko njegovih savjeta:
Ne odbacujte sumnju. Pokažite djeci da je u redu ne znati odmah odgovor i da je sumnja normalan dio procesa učenja.
Podstičite ideje, a ne samo tačna rješenja. Postavljajte pitanja poput: „Šta bi još moglo da funkcioniše?“ ili „Šta bi se desilo ako probamo ovako?“.
Budite model donošenja odluka. Dijelite s djecom kako razmišljate kada se suočite s dilemom, pokažite im znatiželju umjesto panike.
Dajte prostor za kreativnu igru. Muzika, crtanje, pozorište – sve to pomaže djeci da istražuju i prihvate različite ishode.
Njegujte zdrave navike. Odmor, dobra ishrana, kretanje i bliske veze doprinose otpornosti i jasnijem razmišljanju.
Otpornost se gradi malim koracima
Jedna ljetnja igra neće riješiti sve probleme, ali svaki put kada dijete odustajanje zamijeni riječima „Hajde da probamo drugačije“, ono postaje mentalno snažnije.
„Svaki put kada me vide da se nosim sa neizvjesnošću, a da se ne raspadnem, i sama postaju otpornija“, objašnjava Parmar.
Život bez neizvjesnosti ne postoji. Umjesto da tražimo savršena uputstva, treba djecu učiti da budu radoznala, strpljiva i spremna na istraživanje. Upravo ta vještina – da ostanu uz problem dok ne dođu do rješenja – razlikuje uspješne i otporne ljude od onih koji lako odustanu.
