Gotovo svi smo gledali filmske scene u kojima pas instinktivno prepoznaje negativca mnogo prije nego što glavni junak shvati da nešto nije u redu. U tim pričama, pas nerijetko laje, reži ili se povlači od osobe s lošim namjerama, ili reaguje na neki “problematičan” predmet, dok njegov vlasnik živi u uvjerenju da je sve u redu. Ponekad se čak sugeriše da pas osjeća i prisustvo nečeg paranormalnog.
Ali, koliko u svemu tome ima istine? Mogu li psi zaista da “nanjuše zlo”?
Instinkt ili mit?
Postoje brojna anegdotska svjedočanstva vlasnika pasa koji tvrde da je njihov ljubimac nepogrešivo reagovao na ljude sa skrivenim namjerama ili se ponašao neuobičajeno pred određenim događajima. Ipak, stručnjaci savjetuju da ovakve tvrdnje treba posmatrati sa naučne strane. Iako psi nesumnjivo osjećaju promjene u ponašanju i raspoloženju ljudi, dokazi da mogu jasno prepoznati “zlo” u smislu moralnog suda ili paranormalne prijetnje – još uvijek nisu potvrđeni.
Šta nauka kaže?
Psi imaju izuzetno razvijena čula – naročito mirisa i sluha – te mogu registrovati najsitnije promjene u ponašanju, govoru tijela, mirisu i tonu glasa. Kada čovjek osjeća strah, bijes, tugu ili anksioznost, u tijelu se mijenja hemijski sastav znoja i disanja. Ove promjene pas osjeti instinktivno, i na njih reaguje. Zato se često kaže da “pas osjeća energiju” – iako se zapravo radi o njegovoj sposobnosti da detektuje fiziološke i emocionalne promjene kod ljudi.
Primjerice, vlasnik koji kući dolazi nasmijan, opušten i pun energije, gotovo sigurno će dočekati psa koji maše repom i skače od sreće. No, ako vlasnik dođe nervozan, potišten ili ljut, pas će to osjetiti istog trenutka i vjerovatno reagovati smirenije, opreznije ili čak povučenije.
Dokaz iz istraživanja
Zanimljiva studija iz 2016. godine pokazala je da psi ne reaguju samo na emocije, već i na ponašanje ljudi prema drugima. U eksperimentu, vlasnici su pokušavali otvoriti posudu, dok su pored njih stajala dva istraživača. Jedan bi im pomogao, dok bi drugi odbio da pruži pomoć. Nakon toga, oba istraživača su nudila psu poslasticu. Rezultati su bili jasni: psi su češće birali poslasticu od “neutralnog” istraživača ili onog koji je pomagao, dok su često ignorisali onog koji je odbio da pomogne.
Ovo sugeriše da psi, iako možda ne prepoznaju “zlo” u apstraktnom smislu, vrlo dobro procjenjuju ljude na osnovu njihovog ponašanja – i spremni su da izbjegnu one koji djeluju neprijateljski ili nezainteresovano.
Psi vjerovatno ne mogu da “nanjuše zlo” u filmskom, natprirodnom smislu. Međutim, njihova izoštrena čula i sposobnost čitanja govora tijela, mirisa i emocionalnih stanja ljudi omogućavaju im da prepoznaju kada neko ima negativne namjere, kada je nervozan ili kada se ponaša nepristojno. Drugim riječima – oni možda ne vide budućnost, ali vrlo dobro čitaju sadašnjost.
