Odrastanje uz emocionalno nezrele roditelje može ostaviti duboke i dugoročne posljedice, koje često prate osobu i u odrasloj dobi. Nedostatak emocionalne podrške, dosljednosti i sigurnosti može uticati na način na koji pojedinci doživljavaju sebe, druge i svoje odnose.
Prema psiholozima i terapeutima, postoje obrasci ponašanja koji se često javljaju kod osoba koje su morale prerano naučiti kako da se emocionalno “snađu” bez adekvatne roditeljske podrške.
1. Stalna potreba za odobravanjem
Odrasli koji su u djetinjstvu osjećali da njihova vrijednost zavisi od ponašanja ili raspoloženja roditelja često u odrasloj dobi traže potvrdu kroz tuđe mišljenje. Pohvale i prihvatanje postaju im ključni pokazatelji lične vrijednosti.
2. Teškoće u postavljanju granica
Ako dijete nikada nije naučilo da su njegovi osjećaji i potrebe važne, kao odrasla osoba može imati problem s postavljanjem ličnih granica. Često udovoljava drugima, izbjegava sukobe i osjeća krivicu kada pokuša da se zauzme za sebe.
3. Preuzimanje odgovornosti za tuđe emocije
Takve osobe često osjećaju odgovornost da “održe mir” u svakoj situaciji. Navikle su čitati raspoloženja drugih i prilagođavati se kako bi izbjegle sukobe, čak i kada to ide na njihovu štetu.
4. Nisko samopouzdanje
Kada djeca rastu uz roditelje koji više kritikuju nego podržavaju, često razvijaju uvjerenje da nisu dovoljno dobra. U odrasloj dobi, to se manifestuje kroz sumnju u vlastite odluke i stalno preispitivanje vlastite vrijednosti.
5. Strah od bliskosti
Bliskost može biti doživljena kao prijetnja jer su u djetinjstvu upravo najbliži ljudi bili izvor nesigurnosti. Zbog toga odrasli često izbjegavaju emocionalnu bliskost ili imaju poteškoće s povjerenjem.
6. Pretjerana samostalnost
Naviknuti da se oslanjaju isključivo na sebe, mnogi odrasli iz ovakvog porodičnog okruženja razviju jaku potrebu za nezavisnošću. Iako se to često tumači kao snaga, iza nje se može kriti strah od razočaranja i izbjegavanje ranjivosti.
