Nisu svi karcinomi uniformni, pa samim tim postoje značajne razlike u agresivnosti čak i kod “malih” tumora, često sa lošijom prognozom ukoliko se neadekvatno liječe, kaže onkološki hirurg prof. dr Ivan Marković za portal eKlinika.
Karcinom dojke je najčešća maligna bolest kod žena i prvi uzrok smrti od raka kod žena mlađih od 40 godina. Šanse za izlječenje su velike, ali samo ako se bolest otkrije u najranijoj fazi bolesti.
Zadatak multidisciplinarnog tima sastavljenog od stručnjaka različitih specijalnosti jeste da dijagnostikuju bolest, saopšte pacijentu da boluje od raka i obezbijede pravovremeno i najbolje liječenje. Cilj je da se bolesnicima na ovaj način obezbijedi bolji ishod liječenja i terapija zasnovana na savremenoj onkološkoj doktrini, kažu stručnjaci.
Karcinom dojke i prednosti multidisciplinarnog liječenja
Procjenjuje se da će karcinom dojke biti sve zastupljeniji u budućnosti. Očekuje se, ipak, da će ova bolest zahvaljujući razvoju terapije u budućim vremenima biti oblik hronične bolesti s kojom će pacijent moći da živi, kao na primjer što je danas slučaj sa dobro kontrolisanim visokim krvnim pritiskom ili dijabetesom. Ljekari nastoje da obezbijede pacijentu najbolji način liječenja, a to je multidisciplinarni tim u koji mogu da budu uključeni i psiholog, genetičar, plastični hirurg…
Učestalost karcinoma dojke raste sa godinama života, kod 50 odsto žena bolest se dijagnostikuje poslije 60 godina, oko dva odsto žena mlađe je od 35 godina, a 5 odsto je mlađe od 40 godina.
Za portal eKlinika dr Marković objašnjava da se kliničkim pregledom i radiološkom dijagnostikom postavlja sumnja na maligni tumor (karcinom dojke). Sljedeći korak je patohistološki pregled uzorka dobijenog različitim tehnikama biopsije.
– Pored potvrde malignog tumora, tipa i stepena maligniteta, neophodno je i dopunsko ispitivanje brojnih i za svaki tumor specifičnih i različitih dijelova tumorske ćelije. Ova metoda se zove imunohistohemija i obavlja se zajedno sa patohistološkom analizom. Ovo posebno naglašavam zato što nisu svi karcinomi uniformni, pa samim tim postoje značajne razlike u agresivnosti čak i kod “malih” tumora, često sa lošijom prognozom ukoliko se neadekvatno liječe. Kod posebno agresivnih karcinoma dojke hirurgija nije prvi izbor u liječenju, već se konzilijarno predlaže da se liječenje započne primjenom lijekova koje u značajnoj meri poboljšavaju prognozu. Najbolji primer je operacija malih tumora dojke za koje se “pretpostavlja” da nisu maligni, a nisu prethodno dokazani biopsijom. Naravno da se poslije primjene medikalne terapije preporučuje operacija i/ili radioterapija u cilju postizanja lokalne i regionalne kontrole bolesti – naglašava prof. Marković.
Primjena preoperativne terapije lijekovima kod lokalno uznapredovalih, inoperabilnih (koji nisu za operaciju) karcinoma dojke, ima za cilj prevođenje u operativni stadijum, što često podrazumijeva i manje mutilantnu hirurgiju.
U slučaju karcinoma dojke potreban je klinički pregled, ultrazvuk i/ili mamografija, kompletna krvna slika i biohemijske analize. Na prijedlog ljekara iz specijalizovane ustanove, a u sklopu pripreme za konzilijum, potrebno je omogućiti pacijentu prioritetan rentgen pluća i aksijalnog skeleta, ultrazvuk stomaka i male karlice. Na taj način, bila bi omogućena najefikasnija dijagnostika u pripremi za konzilijarni pregled.
